Politika kao životni poziv? 
K'o je lud da se s jednom ku*vom j*be ceo život?
Mislim, ako si neko mudo, red je da budeš makro, je l'? 
I ne znam zašto se i ko trudi da politički pravac okarakteriše uopšte? 
Demokratija je narodu i zemlji sluga? Ma je l'? Neko ko kliče pred takvim argumentom je teško glup ili teško lud, slep..  
Nema svrhe.
Politika je sve. U politici svega ima, maska, pozadina, suština. Politika je postala život svakog pojedinca, a najgluplji ispaštaju. 
I to baš oni najgluplji koji odmahuju glavom i zatvaraju oči pred svetom, govoreći kako se ne razumeju u politiku i kako njih taj pojam ne dotiče! 
Ali isti taj glupi, ludi stvor, sa nerazumevanjem i neznanjem o politici izađe na glasanje i utvrđeno zna koji je najbolji izbor za moju, njegovu, njihovu, našu sudbinu..O da ti jebem..
I onda, hvala ti Bože, što nisam u prvom redu stradanja, jer ima i gorih slučajeva. 
To je ono što karakteriše "nas", opšta nezainteresovanost, neinformisanost i pribegavanje manjoj liniji otpora - slaganje s masom. 
Manje ćeš ispaštati i manje će te boleti, ako istu ili možda i goru sudbinu doživi i onaj što stoji rame uz rame sa tobom? Nije li to najgora ljigavština?
Ja ne mogu da krivim nijednog političara za ovo stanje, ne mogu da krivim nikoga ko se uz nečije prećutno ili otovoreno slaganje dokopao pozicije s kojom može dupe da pomera baš svakom stanovniku ove davno propale pizdojebine od zemlje.
Ne mogu. Nemam pravo. Nemam ni dovoljno dobar argument.
Jer koliko god to delovalo apsurdno, to su samo male gnjide kojima je data prilika da podmetnu svoj obraz kaljuzi i zapečate svoju sudbinu dobrom kintom i uživanjem. 
Paz'te molim vas.
Sram ih bilo. 
A tako sam im fino podario glas pre osam godina, mislim, i pre četiri, a je l' te, red je i sad, čisto da ne malerišem trećoj sreći.
Al' crkli da bog da, uništiše nam zemlju!
I ja sad postavljam pitanje, na čija vrata kuca pravda? Ko ovde ispašta? 
Ispašta onaj ko treba, onaj ko ne razume i ne zna, a tvrdi suprotno. Onaj zbog koga je politički vrh takav kakav je. Jasno je.
Kristalno je jasno.
Narod ispašta.

 

 

Mislim, kome još nije do ku*ca te kompletne priče?! 
Te je zemlja u raspadu, te siromaštvo, glad, nemaština, te nezaposlenost, bez ikakve prilike za progresom.. Neka perspektiva da zaluta ovde, svašta?  
Lopovluk, korupcija, mito.. Bezvlašće i birokratija.
Sediš i drviš kurac?! Ništa ne radiš, samo kukaš. 
I pitaš se što se ništa ne menja?! 
Ko je ovde glup? Lud? Slep? Mutav?
Kažeš od "mene ne zavisi"?! 
Zavisi od svakoga. Apsolutno svako razumno biće koje je evidentirano u arhivi da bivstvuje u okviru granica ove zemlje ima priliku i šansu da u njoj nešto promeni! 
Pitanje je samo da li je neko dovoljno sposoban da promisli svojom glavom, proceni znanjem koje je stekao svojim iskustvom, primeni razum, a u skladu sa svim tim faktorima i povuče sledeći potez?
Ja ću sutra biti dečko sa diplomom, čija verodostojnost se sigurno neće dovoditi u pitanje, to je moj potez. 
Moja diploma neće kupiti poziciju s koje ću ja moći da pomeram dupe svakom nesvesnom biću ove zemlje, ili svakom ko misli da do promena ovde neće doći. Moja diploma nema tu moć.
"Formula je volja!" - kaže Beogradski Sindikat.
Neću sedeti i kukati. Jer sam vrlo dobro svestan svega. 
Ja znam šta treba radim. 
I nastaviću da hrlim napred iako će mi neko poput tebe reći DA NE VREDI i počastiti me takvom mudrošću godine, bože, da ću sigurno morati da preispitam svoje stavove. 
Moja sudbina je u rukama više od sedam miliona ljudi.. 
Ako se kockaš sa svojom sudbinom, sam za nju odgovaraš, 
ali šta će biti ako se kockaš sa mojom i sudbinom sedam miliona drugih?
Ne dovode se tu u pitanje čast, moral i obraz, već ruka pravde koja stiže i onog najmanjeg miša u njegovoj rupi.

Nije teško razmisliti, nije teško ni shvatiti. 
Samim tim nije ni teško, a tek nije nemoguće nešto promeniti uz takvu logičnu taktiku.
   
                             

Radujem se svakom mozgu koji se ne napreže uz ovo, više nego bilo čemu.